Obraćanje predsjednika HUOM-a
Kako bi možda ponovno pokušali ukazati ne na probleme već na njihova rješenja, ponovit ćemo ih:
1. Smatramo kako je i dalje najveći problem neprihvatljiva širina normativa, tek neznatno sužena novim prijedlogom ugovora. Takav raspon (1020 – 2380) neprihvatljiv je bez kvalitetnih korekcijskih mehanizama. Ispodstandardni timovi su potplaćeni, iznadstandardni preopterećeni.
Rješenje je u sužavanju normativa na najviše 20% uz etički prihvatljive mehanizme preraspodjele pacijenata (odlaze oni koji su zadnji došli osim ukoliko ostatak obitelji nije od ranije u skrbi). Naravno kako sredine u kojima preraspodjela nije moguća (sela) treba pojedinačno razmotriti. Ukoliko je moguće osigurati još jednog liječnika, ukoliko to nije moguće, platiti sve osiguranike u skrbi.
2. Kako je taj proces moguća provesti i postupno kroz nekoliko godina, do tada je potrebno osigurati i pravo na dohodak i onim liječnicima koji imaju ispodstandardne liste, ali ugovoreno cijelo radno vrijeme!! Nedopustivo je pozivanje na dosadašnje zatečeno stanje jer zato što su do sada bili oštećeni ne znači kako to i dalje moraju biti. U suradnji sa HLK osmislili smo i jednostavan model kojim bi se omogućilo svim liječnicima pravo na plaću. Predložili smo povećanje prava na ispostavljanje računa do iznosa standardnog tima. Tako bi i liječnik sa manje pacijenata dodatnim radom mogao ostvariti prihod dostatan ne samo za plaćanje svih troškova, već i za njegovu plaću. Na žalost odgovor HZZO-a je kako je to za njih preskupo!! Nevjerojatna je lakoća kojom se svi oglušuju o pravo liječnika da za puno radno vrijeme ima pravo barem na mogućnost zarade plaće. Svi se pozivaju na zatečeno stanje koje odgovara samo onima sa velikim brojem pacijenata dok se oni sa ispodsdstandardnim brojem koriste samo kao alibi (jer prijedlog koji je došao od novoutemeljene udruge traži standardnu naknadu za svih, što je nepoznavanje sustava jer dokida razlog za povećanje broja pacijenata sa 1020 na 1700, kada je naknada ista)
Još gore je odbijanje HZZO-a da omogući (ne da plati bezuvjetno, samo da omogući!!!) svim liječnicima pravičnu naknadu ne samo sukladno broju osiguranika u skrbi već i zakupljenom radnom vremenu!! Tražiti potpis na ugovor kojim se liječnik odriče prava na naknadu za svoje vrijeme koje zakupljuje HZZO je beščutno (vjerojatno i pravno neutemeljeno jer se radi o pozivanju na sklapanje štetnog ugovora)
3. Bezbroj propisa koji se gotovo svakodnevno mijenjaju ili se izmišljaju novi predstavljaju veliko opterećenje u svakodnevnom radu liječnika. Kako se sada pokušava nametnuti i obaveza prepisivanja ortopedskih pomagala sa zapriječenim kaznama, radi se i o financijskoj prijetnji. Naravno, sve nove obaveze su bez naknade.
Kako smo svi prisilno informatizirani bilo bi u najmanju ruku normalno da MZSS i HZZO imaju ugovore sa firmama kojima su dali licence i koje bi u svoje programe morali ugraditi sve promjene i to na način da liječniku što više olakšaju rad.
Nedopustivo je da se jedna firma kazni zbog kašnjenja u promjeni programa oduzimanjem licence kao prve mjere jer je to ujedno i kažnjavanje liječnika koji s tim nisu imali ništa, osim što su poslušali preporuku MZSS-a o izboru programa – za koje bi onda MZSS trebao i odgovarati a ne neodgovorno savjetovati promjenu programa, ne vodeći prethodno računa da li je to uopće moguće, kakvi su preostali programi i koliko je to dodatno opterećenje za liječnike.
4. Nezavršeni proces informatizacije zbog kojega se i dalje izvještaji i računi šalju i u papirnatom obliku. Otpor pojedinaca spajanju na CEZIH je nastao kao zaštita prava pacijenata na tajnost podataka, a da se istovremeno ni jedna udruga pacijenata nije pobunila!! Ne uviđaju kako tima samo daju podlogu onima koji u svemu traže lošu stranu pa to tumače ne kao zaštitu pacijenata (jer su podaci zaštićeni šifriranjem karticom) već kao pokušaj prikrivanja dužine i sadržaja rada liječnika Upravo zato se treba spajati kako bi se vidjelo kada dolazimo raditi, koliko radimo i kako su zlonamjerni svi oni koji nas proglašavaju neradnicima. Problem je jedino u pojašnjavanju sadržaja našeg rada jer je on sada sveden samo nas prvi i kontrolni pregled te nekoliko DTP-a. Stoga žurno treba doraditi popis preventivnih postupaka i DTP-a koji moraju biti u funkciji prvenstveno opisa našeg svakodnevnog rada, a tek onda kontrole HZZO-a i osnove za financiranje.
5. Glavarina kao jedini način plaćanja. Ne samo što stimulira povećanje broja osiguranika već omogućava ucjenjivanje laika čije je mišljenje o kvaliteti liječnika postalo jedino mjerodavno, jer može odnijeti karton ukoliko se njegove želje ne ispune. Stoga poštivanje pravilnika HZZO-a neminovno vodi gubljenju pacijenata. Ima li tu liječnik uopće izbora?
Neophodno je uvesti miješani model koji obuhvaća plaćanje stalnih troškova poslovanja ordinacije (STP) koji su prosječno isti za sve ugovorne liječnike, definirati pravu vrijednost pacijenta (PVP) koja na standardni tim predstavlja plaću liječnika i time omogućava razlikovanje onih sa više ili manje pacijenata i stimulativni dio (SD) koji predstavlja dodatne aktivnosti sukladno potrebi zajednice i mogućnostima liječnika (preventivni programi lokalne zajednice, DTP druge razine, naknada za grupnu praksu, stimulacija za kvalitetan rad i ispunjavanje ugovornih obaveza i sl.)
6. Uvođenje obaveze pisanja ortopedskih pomagala u OM iako se i u HZZO-u slažu kako bi to trebali raditi oni koji indiciraju pomagala samo zato jer u SKZ-u nemaju pristup CEZIH-u pokazuje nespretnost sustava. Umjesto da sačeka uvođenje računala u SKZ čime će se riješiti puno više od pukih pomagala, uvodi se dodatna obaveza LOM-u za koju nije educiran i koja često znači dodatno otežavanje pacijentu.
Slično je i sa vađenjem krv samo u OM. Dok je možda negdje i primjereno da se to radi u ordinaciji, udaljeno selo ili otok kao olakšanje putovanja pacijentima, u većini gradova to oduvijek rade vrsni laboranti. Umjesto da se ostavi liječnicima izbor kroz DTP, pokušava se nametnuti rješenje i to zbog navodne zakonske (?) zapreke laborantima da to dalje rade – ali samo u OM, a u pedijatriji i dalje može po starome. Ono što u najosjetljivijoj populaciji nije problem, kod odraslih jeste??
7. Dežurstva i pripravnosti na probleme kojih godinama ukazujemo. Sve je manje liječnika, preostali su sve opterećeniji i samo je pitanje kada će posustati i napraviti neku pogrešku. Naknade za rad su različite ne samo između županija već i unutar njih ukoliko imaju više domova zdravlja. Ne poštuje se ni postojeći pravilnik MZSS, ne sklapaju ugovori sa liječnicima.
Najmanje je potrebno odmah sklopiti ugovore sa svim liječnicima uključenim u sustav dežurstava i pripravnosti i ujednačiti naknade na nivou države. Osigurati više sredstava i bolje uvjete kako bi mlađe kolege pristajale otići na takva mjesta.
Osigurati dodatna sredstva za turističke ambulante.
8. Uvjeti za grupnu praksu su takvi da je izvjesno kako ih nitko neće prihvatiti. Kako su one jedini model legaliziranja zamjena za godišnje odmore i bolovanja i kako će to zbog sve veće nestašice liječnika sve više biti, nejasno je zašto MZSS inzistira na neprihvatljivim uvjetima, osim ako ne želi zadržati sadašnju situaciju u kojoj svi znaju kako se kolege mijenjaju ali im odgovara (!?) da to bude mimo propisa. Radi kontrola i kažnjavanja??
9. Starosna struktura liječnika u OM je sve lošija. Pobol i umor su neminovnost. Ukoliko liječnik radi sam ili ih je samo nekoliko u malom mjestu umor se taloži. U jednom trenutku nijedna naknada za takav rad više nije dostatna.
U gradovima je mnogo liječnika sa manjim brojem pacijenata, ne njihovom krivnjom. Nisu oni donosili mrežu, nisu oni zapošljavali gdje god se ukazala prilika. Sada su taoci sustava, mnogi rade za neprimjerenu naknadu, pojedini i bez nje!!
Rješenje: omogućiti povratak u domove zdravlja svima koji se nisu više u stanju nositi sa sustavom.
10. Izdvajanje HZZOZZR-a iz HZZO-a napravilo je nered u liječenju pacijenata prošle godine. Sukladno propisima medicina rada je morala preuzeti cjelokupnu skrb kod ozljeda i profesionalnih bolesti. Ne samo što za to nisu educirani već ih je i premalo, a i stručno ne postoji razlika između posjekotine na poslu i kod kuće.
Ove godine dolaze novi ugovori sukladni pregovorima sa HLK koji bi trebali osigurati liječenje pacijentima kod LOM-a uz naknadu za svaku uslugu, dok bi obaveza medicine rada ostalo izvješćivanje i bolovanje
11. Odbijanje naplate participacije kao manipuliranje propustom u zakonu koji je donio Sabor. Godinama smo nešto naplaćivali za DZ ili Proračun.
Poziva se na autoricu iz UK koja govori o uskrati pristupa sustavu a zaboravlja kako se radi o sustavu kome je strateški cilj do 2011 omogućiti svim građanima pristup LOM-u u roku od dva dana !!
Ni jedna udruga pacijenata nije prosvjedovala. Mnogi su pacijenti pitali hoće li nenaplaćivanje participacije prestati kada liječnici dobiju što žele. Samo Sabor može mijenjati zakone.
ZAKLJUČCI:
1. Smanjiti odstupanje normativa od standarda na najviše 20%
2. Omogućiti svim ispodstandardnim timovima rad (preventiva + DTP) i ispostavljanje računa do iznosa standardnog tima
3. Osigurati redovite kontrole kvalitete svih programa za ordinacije OM, u njima omogućiti što jednostavnije unošenje podataka i elektronsko izvješćivanje.
4. Svako dodatno opterećenje liječnika, pod uvjetom da je uopće provedivo, mora biti i odgovarajuća nagrađeno
5. Razraditi preventivne postupke i DPP kao opis rada LOM
6. Promijeniti sustav plaćanja glavarinom u miješani sustav (STP + PVP + SD)
7. Ukoliko propisi traže promjenu sustava vađenja krvi – bolje je promijeniti propise nego sustav!
8. Ugovoriti i dobro platiti timove za pripravnost i dežurstvo
9. Pojednostaviti uvjete za grupnu praksu – samo hitni u suprotnoj smjeni
10. Omogućiti povratak u DZ onima koji to žele
11. Potpisati ugovore sa HZZOZZR-om
12. Naplaćivati participaciju. Uvijek se dio naknade koja se za to dobije može pokloniti pacijentu koji je ugrožen i bez dopunskog osiguranja.
Za kraj.
Omalovažavanje znanosti, katedri i stručnih radova znak je slabosti struke, osjećaja manje vrijednosti - svi drugi su bolji, više vrijedi naručeno predavanje interniste nego izlaganje kolege koji se pomučio prikazati nešto što smatra interesantnim iz svakodnevne prakse ali nije vrhunska znanost.
Najvažnije je razumjeti kako nismo svi isti, kako imamo različite uvjete rada i života. Pohvalno je što su se neke kolege napokon probudile i shvatile kako pojedinci sami bez podrške ne mogu mijenjati sustav i kako je upravo njihova podrška izostala svih prošlih godina.
Uvažavati znači promišljati o razlozima drugačijeg mišljenja a ne vrijeđanje i odbacivanje.
Umjesto da se primjerom pokaže kako se nešto može još bolje, omalovažavaju se oni koji su barem pokušali. A zadaća HUOM-a je upravo podrška svim kolegama koje pokušaju opisati naš svakodnevni rad, ma kako se on jednostavnim činio, jer je upravo to put u sastavljanju sadržaja našeg dnevnog rada, onoga što nam nedostaje.
Stoga svim liječnicima koji imaju znanja i vještina koje su željni podijeliti sa drugima kao i svima koji žele naučiti nešto novo poruka je: HUOM je bio i ostat će udruga za promicanje stručnih, znanstvenih i edukativnih vrijednosti obiteljske medicine.
Do viđenja na kongresu u Splitu,
Prim. Dragomir Petric dr.med., predsjednik HUOM-a
